BOLESTI VEZANE UZ RAD
Marija Zavalić
Hrvatski zavod za medicinu rada, Zagreb, Av. V. Holjevca 22, Zagreb,Hrvatska

UVOD

Premda je medicina rada prvenstveno preventivna djelatnost, zbog svoje uloge u liječenju bolesti u čijem su nastajanju štetnosti s radnog mjesta jedini ili jedan od bitnih čimbenika, njena djelatnost uključuje i dijagnostiku profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad, ocjenu radne sposobnosti u oboljelih od tih bolesti, ali i u onih radnika čija je radna sposobnost izmjenjena, ali održana kao i sudjelovanje u ocjeni privremene ili trajne radne nesposobnosti. Osnovni ciljevi medicine rada su prepoznavanje štetnosti u radnom procesu, i "liječenje radnog mjesta" da se spriječi nastanak oštećenja zdravlja. U oboljelih radnika ključno je što ranije dijagnosticirati zdravstvene probleme koji su uzrokovani radnim štetnostima uz poticanje sekundarne prevencije zbog sprječavanja pogoršavanja bolesti. Sve se veća pozornost, uz zdravstvene preglede, pridaje i edukaciji radnika o postupcima kojima se smanjuju rizici nastanka bolesti. Zbog sve veće učestalosti u radno aktivnoj populaciji, a napose zbog troškova koje pojedine države imaju zbog liječenja i bolovanja koja uzrokuje ova skupina bolesti, one su u žarištu pozornosti radnika, poslodavaca i liječnika, ali i fondova zdravstvenih i mirovinskih osiguranja.

DEFINICIJA BOLESTI IZAZVANIH RADOM

Vrlo se često u medicini rada govori o bolestima vezanim uz rad, a da se ne razluče profesionalne bolesti od ostalih bolesti na čiji nastanak, iako ne isključivo, utječu štetnosti s radnog mjesta. Razlog je tome dvostruk: a) profesionalne bolesti čine manje od 1% svih bolesti u čijem nastanku sudjeluje štetnost s radnog mjesta, i b) saniranje radnog mjesta i uklanjanje profesionalne štetnosti je jedini način da se spriječi nastanak i profesionalnih bolesti i ostalih bolesti vezanih uz rad. Obzirom na različitu odgovornost poslodavca za nastanak profesionalnih bolesti u odnosu na bolest vezanu uz rad, gotovo sve države Europske zajednice su načelno prihvatile podjelu predloženu na međunarodnom simpoziju koji je organizirala međunarodna organizacije rada o bolestima vezanim uz rad i profesionalnim bolestima u Linzu 1992 godine. Po zaključcima radne skupine sastavljene nakon tog simpozijuma od eksperata međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije, bolesti su u odnosu na štetnosti radnog mjesta svrstane u slijedeće skupine: 1.

  1. Profesionalna bolest- bolest je nastala kao direktna i jedina posljedica izloženosti štetnostima na radnom mjestu. Gotovo su sve članice Međunarodne organizacije rada (MOR) , prihvatile uz manje korekcije, Listu profesionalnih bolesti koju je izdala i preporučila ta organizacija. I Republka Hrvatska je u Zakonu o listi profesionalnih bolesti iz 1998. godine prihvatila preporuke MOR-a i načinila novu listu profesionalnih bolesti.
  2. Bolesti vezane uz rad - bolesti su u kojima je štetnost s radnog mjesta tek jedan, (ali nikada samostalno dovoljan), od mnogih uzročnih čimbenika. Nasuprot profesionalnim bolestima, bolesti vezane uz rad zakonodavstvo Republike Hrvatske spominje samo u članku 15. Zakona o zaštiti na radu u kojem je navedeno da "poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću vezanom uz rad po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava". U članku 22. Zakona o zdravstvenoj zaštiti navodi se da specifična zdravstvena zaštita obuhvaća sistematske preglede obzirom na kronične bolesti, ali se pojam bolesti vezanih uz rad u tom Zakonu izrijekom ne spominje. Stoga specijalisti drugih specijalnosti, uključujući i obiteljske liječnike, često ne misle na ove bolesti, ili ih nasuprot tome, svrstavaju u profesionalne bolesti.
  3. Bolesti koje se javljaju u radnoj populaciji i u čijem nastanku štetnosti s radnog mjesta nemaju nikakvu ulogu. Ove se bolesti dijele u dvije podskupine. Prvu čine bolesti kod kojih štetnosti radnog mjesta mogu uzrokovati pogoršanje osnovne bolesti iako nisu etiološki faktor u njihovom nastanku (npr. pogoršanje astme od koje zaposlenik boluje od djetinjstva u izloženosti nadražljivcima dišnih putova). Bolesti ove podskupine kod nas nazivaju bolesti pogoršane na radu.Čak i ovu podskupinu bolesti često specijalisti drugih specijalnosti proglašavaju profesionalnim bolestima ili pri ocjeni radne sposobnosti zamemaruju utjecaj radnog mjesta na pogoršanje osnovne bolesti. Drugu podskupinu u ovoj skupini čine one bolesti u čijem nastanku i težini kliničke slike štetnost s radnog mjesta nema nikakvog utjecaja (npr. astma izazvana polenom u daktilografa).

Od bolesti vezanih uz rad oboli godišnje u svijetu oko 160.000.000 ljudi ili 64 na svakih 1000 zaposlenih. Procjenjuje se da godišnje oko 800.000 ljudi umre od direktnih posljedica ovih bolesti (bez posljedica ozljeda na radu. Gotovo trećina zaposlenih starija od 45 godina boluje od jedne od bolesti vezanih uz rad. Ukupni troškovi zbog ovih bolesti iznose prosječno oko 4% BND u zemljama Europske zajednice. Smatra se da su i ovi podaci podcjenjeni jer najbolje ove bolesti otkrivaju i rade na njihovoj prevenciji specijalisti medicine rada. Ova je struka međutim vrlo raznoliko dostupna radno sposobnoj populaciji u različitim zemljama odnosno kontinentima.Ove su bolesti česti i uzrok smrtnosti od bolesti pojedinog organskog sustava.

Ovisno o ekonomskoj moći zemlje, ali i mehanizmima zaštite zdravlja radnika, velik dio zemalja, prvenstveno skandinavske, u svoje popise profesionalnih bolesti svrstavaju i poneke bolesti koje po definiciji ILO-a pripadaju bolestima vezanim uz rad. Za razliku od nekih europskih zemalja, u nas industrijski bronhitis i kronična opstruktivna plućna bolest kao najučestalije bolesti dišnog sustava, sindrom bolnih leđa i bolni vrat kao najučestalije bolesti lokomotornog sustava, nisu svrstane, zbog njihove multiple etiologije, u profesionalne bolesti, već su i dalje među bolestima vezanih uz rad. U Hrvatskoj se, nasuprot zakonodavstvu niza zemalja, svi malignomi u radnika koji su profesionalno izloženi kancerogenima prve vrste svrstavaju u profesionalne bolesti, iako je bar za neke od njih štetnost s radnog mjesta češće samo kofaktor, a rjeđe jedini čimbenik u nastanku bolesti. Najočitiji primjer su karcinomi pluća u pušaća profesionalno izloženih azbestu.

BOLESTI KOŠTANO-ZGLOBNOG SUSTAVA

Procjenjuje se da godišnje oko 25% populacije u svijetu oboli od neke od bolesti koštanozglobnog sustava. Velik broj zemalja pojedine sindrome prenaprezanja, osobito na rukama svrstava u profesionalne bolesti. I u Republici Hrvatskoj su to danas najučestalije profesionalne bolesti. Najčešća bolest vezana uz rad na lokomotornom sustavu je sindrom bolnih leđa (low back pain), a slijedi sindrom bolnog vrata, uključujući i tortikolis (neck pain). Među bolestima pogoršanim na radu prevladavaju degenerativne bolesti perifernih zglobova - artroze, odnosno degenerativne bolesti kralježnice- spondiloze i diskartroze, koje su normalna posljedice trošenja i degeneracije zglobne hrskavice, ali na težinu kliničke slike bolesti ili njeno pogoršanje nepovoljno utječu fizička opterećenja, te rad u nepovoljnom i prisilnom položaju tijela.

Od sindroma bolnih leđa povremeno boluje od 20 do 40 % , a trajno približno 18% svih radnika mlađih od 45 godina. Povremeno boluje 60%, a trajno oko 40% svih radnika starijih od 45 godina. Barem je dio ovih bolesti u direktnoj svezi s štetnostima radnog mjesta od kojih su najočitiji teški fizički rad uz ponavljajuće zakretanje trupa, saginjanje, povlačenje, guranje, dizanje ili prenošenje tereta. Treba međutim naglasiti da je sindrom bolnih leđa čest i u zaposlenih na videoterminalima, te u službenika i činovnika. Bol je posljedica pritiska gornjeg dijela tijela na leđni dio kralježnice u sjedećem položaju. Posljedica je statičkog opterećenja vrata, leđa, nadlaktica i ramena. Već i dugotrajni sjedeći položaj uzrokuje veliko opterećenje leđnih mišića i intervertebralnih diskova. Zbog dodatnog opterećenja mekih tkiva (mišića, tetiva i sveza), rad u sjedećem položaju, osim onog u neutralnom, pojačava i bol u leđima. Ako se bol ne smiri nakon šestomjesečne fizikalne terapije neophodno je radno odterećenje oboljelog područja. Nasuprot tradiciji u zemljama europske zajednice, kod nas se u tim slučajevima najčešće radniku određuju ograničenja, uz preostalu radnu sposobnost, što najčešće demotivira radnika ili ga jatrogenizira. Samo se u rijetkim slučajevima radno mjesto ergonomski prilagodi radniku, tako da je to češće izuzetak nego pravilo. Ove su bolesti stoga i najčešći uzrok dugotrajnog nepotrebnog bolovanja.

Bilo koja aktivnost u kojoj položaj glave ili vrata, nadlaktice ili ramena, nije pretežiti dio radnog vremena u neutralnom položaju može izazvati sindrom bolnog vrata. Intenzitet bolova ovisi o duljini statičkog i dinamičkog opterećenja vratnog segmenta. Najveći broj preciznih poslova izvođenih rukama, uzrok je statičkog opterećenja vrata i pojave bolova. To je vrlo čest sindrom u radnika koji rade sjedeći cijelo radno vrijeme u prisilnom položaju tijela. Rezultati istraživanja potvrđuju da prosječni daktilograf tijekom jednog sata učini više od 600 pokreta vratom, što je uzrok pojavi boli. Potvrđeno je također da je pojava boli u vratu povezana s držanjem glave u izraženoj fleksiji čak i onda kada nema drugih opterećenja. Po dosadašnjim spoznajama, u 90% muškaraca starijih od 50 godina, i u 90 % žena starijih od 60 godina su prisutne degenerativne promjena na vratnoj kralježnici. Zbog tih promjena osoba ne mora imati nikakve simptome, ali one ukazuju da dob bitno utječe na razvoj degenerativnih promjena. Tek uz povećano radno opterećenje dolazi do pojave simptoma, koji onda naglo progrediraju. Tim je značajniji podatak da više od 15% službenika, radnika u graditeljstvu i poljoprivrednika mlađih od 40 godina i više od 30 % starijih od 40 godina, ima izrazite tegobe, što upućuje na potrebu prilagođavanja radnih mjesta (stolac, radni stol, videoterminal, tipkovnica), jer je to osnovna mjera u sprječavanju bolovanja ili nastanka prijevremene invalidnosti u mladih radnika.

Mnoge su sličnosti u nastanku bolova u vratu i križima. Oba se sindroma javljaju pri ponavljajućim pokretima, statičkim opterećenjima, prisilnim položajima tijela uz dizanje tereta ili teškom fizičkom radu. Prema podacima iz zemalja europske zajednice sindrom bolnog vrata najčešće se pojavljuje u radnika za strojem od kojih čak 81% tijekom radnog vijeka barem jednom zbog toga ide na bolovanje. Slijede stolari i tesari (73%) i službenici (57%). Čak u 90% oboljelih od akutnog sindroma bolnog vrata bolovanje prosječno traje do 2 mjeseca.

Uzrok bolestima vezanim uz rad, prema mišljenju oboljelih radnika prikazuje slika 5. Bolni vratni sindrom česta je bolest radnika koji nose osobna zaštitna sredstva npr. kacige i respiratore (jer se tada težina glave i istovremeno ograničavaju slobodni pokreti vratom). Rezultati vlastitih istraživanja o učestalosti sindroma bolnog vrata prikazani su slici 6. Ovi preliminarni rezultati ukazuju da je sjedeći položaj uz opterećenje prstiju pisanjem na kompjuteru, ili pri unošenju podataka u kompjuter, bitan čimbenik u pojavi simptoma karakterističnih za bolni vrat i bolna leđa. Učestalost sindroma bolnih leđa u nekim granama privrede u Republici Hrvatskoj prikazana je na slici 7. Osim nepovoljnog položaja tijela i dizanja teških tereta u obje skupine su na učestalost pojave boli utjecali prekomjerna težina i pušenje.

Bolove u vratu i leđima možemo smanjiti ili odložiti njihovu pojavu pravilnim držanjem tijela na radnom mjestu. Vrlo lako, mijenjanjem navika možemo bez većih ulaganja, spriječiti pojavu simptoma. To uključuje pravilno sjedenje, neutralan položaj ramena, držanje podlaktica na radnoj plohi i aktivno vježbanje 5 do 10 minuta najmanje svaka 2 sata tijekom radnog dana. Veliku ulogu imaju ergonomska rješenja u kreiranju radnog mjesta.

BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA

Bolesti dišnog sustava su druge po učestalosti među bolestima vezanih uz rad i drugi najčešći uzrok bolovanja. Među njima prevladavaju kronični bronhitis, emfizem, kronična opstruktivna plućna bolest, astma vezana uz rad i upala dišnih putova čiji promjer iznosi od 2 do 3 mm. Dijagnoza svih respiratornih bolesti se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka i funkcionalno dijagnostičke obrade, a povezanost s radnim mjestom utvrđuje na osnovi radne anamneze, procjene opasnosti i usporedbom učestalosti ovih bolesti u općoj i radnoj populaciji. Pri tome je obvezno učiniti usklađenje s obzirom na dob, spol, socioekonomske uvjete, ranije preboljele bolesti i pušačku naviku.

a) Kronični bronhitis je dva do tri puta učestaliji u muškaraca nego u žena, a javlja se u 10% do 20% svih muškaraca i u oko 5 do 10 % žena odrasle dobi, dok je u radnika izloženih prašinama, dišnim nadražljivcima i naglim temperaturnim promjenama ova bolest značajno učestalija. Česta dijagnoza kroničnog bronhitisa u radnika profesionalno izloženih upućuje na prisutnost dišnih nadražljivaca na radnom mjestu. Prevalencija kroničnog bronhitisa u radnika pojedine privredne grane u Republici Hrvatskoj prikazana je na slici 8. U radnim uvjetima na pogoršanje bronhitisa osobito utječe povišena koncentracija sumpornog dioksida (SO2), izloženost fibrogenim prašinama, osobito silicijevom dioksidu i azbestu, čak i u slučajevima bez izraženih znakova pneumokonioze. Osim SO2 na pogoršanje kroničnog bronhitisa i na brži razvitak ireverzibilnog oštećenja dišne funkcije utječe izloženost svim nadražljivcima dišnih putova. Od fizikalnih noksi bitnu ulogu u nastanku ovih bolesti imaju nepovoljni mikroklimatski uvjeti, osobito hladnoća, visoka temperatura ili povišena vlažnost zraka.

b) Još uvijek nema jasnih saznanja o djelovanju štetnosti radnog mjesta na učestalost razvitka emfizema. Danas se smatra da uz genetske čimbenike dušikovi oksidi, ozon i kadmij utječu na razvitak ove bolesti. U Republici Hrvatskoj nisu u radno aktivnoj populaciji rađena sustavna istraživanja koja bi govorila o učestalosti ove bolesti u toj populaciji. Nema ni podataka o eventualnoj većoj prevalenciji ove bolesti u pojedinim industrijskim granama ili u pojedinim zanimanjima.

c) Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOBP) je osnovni uzrok pobola među kroničnim bolestima. To je stanje trajne, progresivne opstrukcije zračnog protoka kroz dišne putove, uzrokovane upalom bronha kao odgovorom na udahnute toksične čestice i plinove. Brzina razvoja bolesti, uz prisutne okolišne štetnosti od kojih je najčešća cigaretni dim, ovisi i o osjetljivosti osobe, prvenstveno o nasljednim osobinama ( manjak ili nedostatak alpha-1-antitripsina i, hipereaktivnosti bronha), socioekonomskom statusu (učestale neliječene infekcije, životni uvjeti). Osim u pušača, KOBP je učestaliji u izloženih organskim i anorganskim prašinama, dimovima varenja i aerosolima. Sustavna istraživanja o učestalosti ove bolesti u radno aktivnoj populaciji Republike Hrvatske obzirom na grane privrede ili pojedine skupine zanimanja nisu rađena.

U ocjeni radne sposobnosti u radnika oboljelih od KOPB-a bitnu ulogu imaju razina izloženosti plinovima, parama, aerosolima i prašinama poznatog nadražujućeg djelovanja na dišne putove; mikroklimatski uvjeti radnog mjesta: temperatura i temperaturna dnevna varijabilnost, vlažnost zraka i brzina strujanja zraka; ergonomski uvjeti radnog mjesta uključivo i očekivano fizičko opterećenje, te osobito pušačka navika.
Kako istovremena izloženost smjesi nadražljivaca dišnih putova izaziva značajno češći razvitak kroničnog bronhitisa, emfizema i/ili KOPB-a nego izloženost pojedinom nadražljivcu, neophodno je poznavanje ukupne izloženosti.

S praktičnog gledišta zbog očuvanja radne sposobnosti u svih oboljelih od bolesti vezanih uz rad dišnog sustava, u ranoj fazi bolesti se prvenstveno preporuča prestanak pušenja i izbjegavanje izloženosti nadražljivcima dišnih putova, prašinama te naglim temperaturnim promjenama na radnom mjestu. Zaposleniku koji boluje od kroničnog bronhitisa, osim edukacije o štetnosti i poticanja prestanka pušenja, potrebno je omogućiti rad na poslovima na kojima nije izložen nadražljivcima dišnih putova. Ukoliko je sanacija radnog mjesta nemoguća, obvezna je promjena radnog mjesta, tj. premještaj na radno mjesto na kojem nije izložen poznatim respiratornim nadražljivcima niti u koncentracijama koje su niže od MDK.

Prema podacima iz literature, liječniku specijalisti medicine rada, javlja se tek u 5% radnika oboljelih od bolesti vezanih uz rad dišnog sustava. I oni radnici koji se jave, se rijetko drže danih preporuka o promjeni životnih navika. Nažalost, zbog loše organizacije specifične zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj, pri čemu je posve podcijenjena i zanemarena preventivna uloga koju je ranije obnašao industrijski liječnik preventivac (tvrtkin liječnik), većina radnika traži mišljenje specijalista medicine rada tek kad je kronična opstrukcija dišnih puteva već potpuno razvijena. Tada dolaze samo zbog upita o preostaloj radnoj sposobnosti, a prije vještačenja invalidnosti.

BOLESTI KARDIOVASKULARNOG SUSTAVA

Bolesti kardiovaskularnog sustava danas se, u razvijenim zemljama, svrstavaju u bolesti osoba niskog socioekonomskog statusa i niskog stupnja edukacije. Kao osnovni uzroci nastanka ovih bolesti, uz genetske predispozicije, prvenstveno se spominju fizička neaktivnost, pušenje i nepravilna prehrana. Među čimbenicima s radnog mjesta na nastanak ovih bolesti utječu fizikalne nokse, osobito buka i hladnoća, koje dovode do tranzitornog povećanja krvnog tlaka. Od kemijskih noksi spominju se olovo kao mogući kofaktor u nastanku povišenog tlaka, ugljični disulfid i ugljikov monoksid kao kofaktori u nastanku ateroskleroze. Smjenski rad je jedan od često spominjanih kofaktora u nastanku koronarne bolesti, iako ova povezanost nije nedvojbeno dokazana. Dok je nekim epidemiološkim studijama potvrđena veća učestalost hipertenzije i koronarne bolesti u radnika koji trajno rade pri povišenoj temperaturi (staklopuhaći, rudari, radnici u metalurgiji) drugim studijama to nije potvrđeno. Iako se radu na radnom mjestu koji iziskuje visok stupanj odgovornosti pripisivala značajna uloga u nastanku hipertenzije i koronarne srčane bolesti, istraživanja provedena u skandinavskim zemljama opovrgavaju tu tezu uz naznaku da rezultati vrijede samo za njihovu populaciju. Upravo zbog pozitivnog odnosa prema zahtjevima radnog mjesta uz zdrav način života, u Danskoj i Švedskoj, suci, odvjetnici, liječnici, stomatolozi i sveučilišni profesori su svrstani u zanimanja s niskim rizikom za razvoj hipertenzije i koronarne bolesti. Nasuprot njima, u tim zemljama, od ovih bolesti najčešće obolijevaju radnici u metaloprerađivačkoj industriji, vozači autobusa i tramvaja i sjekači motornom pilom. Veća je učestalost ovih bolesti i u radnika koji rade destimulirajuće, monotone poslove i u kojih ne postoji mogućnost profesionalnog napredovanja. Treba uzeti u obzir i stres izazvan strahom od gubitka radnog mjesta i poremećenim međuljudskim odnosima kojoj je potonja populacija često izložena pa je rizik razvitka ovih bolesti u toj populaciji četverostruk u odnosu na opću populaciju. Među ženama su najmanje ugrožene službenice u vladinim uredima, učiteljice likovnog i glazbenog odgoja, a među zanimanja s visokim rizikom za razvoj tih bolesti su medicinske sestre. Ustanovljeno je da su ove bolesti učestalije u tzv. tipu A ličnosti koje karakterizira često preuzimanje dužnosti kojima nisu dorasli pa takve situacije doživljavaju kao stanje stalnog stresa. Prema procjenama švedskih autora u 16% muškaraca i 22% u žena iz ovih skupina zanimanja bi se pravilnom edukacijom, boljom organizacijom rada i mijenjanjem navika ublažili simptomi ili spriječio nastanak ovih bolesti. Prema mojim saznanjima u Republici Hrvatskoj nisu rađena sveobuhvatna istraživanja o učestalosti hipertenzije i koronarne bolesti u pojedinim profesijama i pojedinim industrijskim granama.

U svijetu se za prevenciju hipertenzije i koronarne bolesti održavaju edukacijski tečajevi na kojima se zaposlenike uči prevladavati stres, odvikavanje od pušenja i posebna pozornost pridaje pravilnoj prehrani. Česte su rotacije zaposlenih (svakih 3-5 godina) čime se smanjuje uloga stresa i produžava radni vijek. Nažalost u Republici Hrvatskoj još je uvijek nedostatna navedena edukacija i praktički se radi samo sekundarna ili tercijarna prevencija dok je primarna prevencija posve zapostavljena. Kako velik dio poslova na kojima postoji opasnost od obolijevanja od bolesti vezanih uz rad nije svrstan u poslove s posebnim uvjetima rada, zaposleni na ovim radnim mjestima ne podliježu periodičkim pregledima. Tek se izloženi hladnoći i/ili povišenoj temperaturi povremeno pregledavaju i to samo onda ako su prema aktima poduzeća njihovi poslovi svrstani u poslove s posebnim uvjetima rada.

ZAKLJUČAK

Unatoč nastojanjima, nije moguće postići apsolutnu sigurnost na radu. Ne postoje poslovi niti radni okoliš koji ne uključuje i određeni stupanj rizika po zdravlje zaposlenika. Pravilna procjena opasnosti pri radu mora uvijek uključivati sam posao, radni okoliš i ukupna tjelesna i psihološka obilježja radnika. Tek poznavanjem svih navedenih obilježja, uključujući i poznavanje svakog zaposlenika o čijoj se radnoj sposobnosti sudi (uključujući i neprofesionalne faktore rizika) možemo dati adekvatnu ocjenu radne sposobnosti kojom s jedne strane štitimo zdravlje zaposlenika, a s druge strane ne oduzimamo mu jedno od osnovnih ljudskih prava-pravo na rad. Podcjenjivanje i/ili precjenjivanje, tj. svaka nekritična procjena radne izloženosti dovodi do netočnih procjena utjecaja radnog mjesta na mogući nastanak bolesti, na pogrešnu ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti kao posljedice bolesti izazvane radom. Nažalost zbog nedovoljne educiranosti obiteljskih liječnika o postojanju i učestalosti bolesti vezanih uz rad za sada nema dovoljne koordinacije između službi medicine rada i izabranih liječnika u sprječavanja preranog nastanka ovih bolesti, posljedičnih bolovanja i prerane invalidnosti.

SUMMARY

WORK- RELATED DISEASES

The paper describes the relationship of work-place hazards and occurrence of a disease with the workers occupationally exposed to such hazards. The notion "work related diseases" has been explained and there are analysed particular diseasesž types understood by this notion. The conditions under which particular work-related diseases are categorised as occupational diseases, work related diseases in a limited sense (sometimes called the work diseases), and the diseases deteriorated at work, have been defined in detail. The occurrence of the most frequent work related diseases in the European Community countries, and some of them with the working population in the Republic of Croatia, has been mentioned. There have been mentioned in detail the most frequent work related diseases of musculoskeletal, respiratory and cardiovascular system, and there have been mentioned the guidelines for their primary and secondary prevention. As well, it describes clinical manifestations of work-related diseases, and guidelines for their prevention. It is emphasised the role of an occupational medicine specialist in co-ordination of ergonomic and physical requirements of the workplace and employee within the primary prevention. As well as his role in education within the secondary prevention of the diseases and work capability evaluation with the workers already suffering work related diseases.

HOME PAGE